galantno doba, razdoblje kulturne povijesti zapadne i srednje Europe od kraja XVII. st. do kraja XVIII. st., iako u svim zemljama nije otpočelo ni završilo istodobno. Nastavlja se na razdoblje baroka, a završava nastupom prosvjetiteljstva, fiziokratizma i klasicizma. Kao prevladavajući umjetnički stil izdvaja se rokoko (u glazbi poznat kao galantni stil). Galantno doba karakterizira subjektivizam i individualizam, optimizam i senzualizam s jakim primjesama hedonizma. Prvenstveno je vezan uz plemićke dvorove, kojima je dominirala težnja za raskoši, kićenošću i rafiniranošću, što je nerijetko prelazilo u dekadenciju. Usporedno ga obilježava gospodarsko, političko i kulturno jačanje građanskoga sloja, praćeno sve prisutnijim prožimanjem životnoga stila tradicionalne plemićke i nove građanske kulture. U političkom smislu, galantno doba poklapa se s razdobljem apsolutizma u Francuskoj, prosvijećenog apsolutizma u Austriji i Rusiji te konstitucionalne monarhije u Engleskoj. U filozofiji prevladava subjektivni idealizam, koji se katkad razvija sve do solipsizma, dok se na području religije sukobljuju ideje galikanizma, jansenizma i prosvjetiteljstva. Značajnu ulogu u društvenom životu imala su tajna društva (slobodnozidarske lože), streljačka društva, učena društva te salonska okupljanja. Sve je zapaženija i cjenjenija uloga prirodnih znanosti i znanosti uopće te potreba da se njihovi izumi i otkrića predstave i približe širim krugovima društvene elite. Nastaju prve enciklopedije (E. Chambers 1728., D. Diderot i J. d’Alembert 1751), otvaraju se javni muzeji (British Museum, 1759), botanički vrtovi (Pariz, 1790), privatne knjižnice vladara i aristokracije otvaraju se za javnost te započinje izdavanje novina (londonski dnevnik Times, 1787. i tjednik Observer, 1791). Književnu produkciju galantnoga doba karakteriziraju sentimentalno-psihološki romani (Pamela ili nagrađena krjepost S. Richardsona, 1740–41), pustolovni romani kojima je radnja smještena u egzotična podneblja (Robinson Crusoe D. Defoea, 1719), ali i britka društvena satira prikrivena fantastičnim sadržajem (Gulliverova putovanja J. Swifta, 1726). Slikarski se trendovi okreću iluzionističko-sentimentalnim vedutama gradova (Canalettove vedute Venecije), intimnim portretima aristokracije i imućnoga građanstva, senzualnim aktovima (F. Boucher) i dr. U graditeljstvu nastaju raskošni dvorci s pomno njegovanim perivojima, vrtovima i grandioznim bazenima (palača Belvedere u Beču 1721–23), dok se pri uređenju interijera pozornost poklanja minucioznim pojedinostima (predmeti umjetničkoga obrta od porculana i kristala i dr.). Glazbeni život popraćen je snažnim razvojem komične opere, nerijetko s elementima društvene satire (glazbena burleska: Prosjačka opera, 1728), dvorski orkestri započinju javno nastupati (Mannheim, 1745), a podižu se i stalna operna kazališta (Covent Garden u Londonu, 1732). U glazbenom društvenom životu zapaženu ulogu imaju balovi i dvorske svečanosti. Rafiniranost vodećih slojeva galantnoga doba posebno se izražava kroz odabranu gastronomsku ponudu, nesputane tjelesne užitke i egzibicionističku raskalašenost (Casanova), ali i sklonost pustolovinama (početci alpinizma, letovi balonom). Galantno doba u širem povijesnom smislu završava se slomom monarhije u Francuskoj (1789–93) izazvanim nepremostivim društvenim suprotnostima, kojima je u velikoj mjeri pridonijela dekadentna rafiniranost života njegove društvene elite.
