Fux [fuks], Johann Joseph, austrijski skladatelj i glazbeni teoretičar (Hirtenfeld, Štajerska, 1660 – Beč, 13. II. 1741). Studirao pravo, retoriku i glazbu u Ingolstadtu i Grazu. Prvo orguljaš u Beču, potom od 1698. dvorski skladatelj i Kapellmeister u bečkoj katedrali (od 1705) i na dvoru (od 1711), a to je mjesto zadržao do kraja života. Njegova glazba predstavlja vrhunac tzv. austro-talijanskoga glazbenog baroka. Kao jedini Austrijanac bio je dio skupine skladatelja Talijana koji su uveli kasnobarokni stil na bečki carski dvor. Njegova liturgijska glazba (mise i moteti) sadrži bogat inventar tehnika i stilova koji su početkom XVIII. stoljeća utvrdili u Beču katoličko bogoslužje. Fuxove opere i serenate, posebno Costanza e Fortezza (1723), definitivno izražavaju baroknu glazbenu poetiku, dok su oratoriji, npr. Skidanje s križa Isusa Krista (La deposizione dalla croce di Gesù Cristo, 1728) istaknuti primjeri talijanske tzv. oratorio volgare i bečke tradicije sepolcra. Kao teoretičar, Fux je postigao svjetsku slavu djelom Gradus ad Parnassum (1725), na kojem su učili Bach, Haydn, Mozart i Beethoven a kojim je bitno utjecao na oblikovanje glazbene misli u razdoblju klasicizma.
