Frank, Stanko, hrvatski pravnik (Osijek, 30. IV. 1883 – Zagreb, 11. XI. 1953). Doktorirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu 1907. Radio u pravosuđu (1908–11. i 1920–22), bavio se novinarstvom (1911–20). Na Pravnom fakultetu u Zagrebu predavao je kazneno pravo (1922–41. i 1945–53), kazneno procesno pravo (1922–40), pravnu filozofiju (1922–37), upravno pravo (suplent 1941–43) i kriminologiju (1948–53). Redoviti profesor od 1925; prisilno umirovljen za vrijeme NDH, vraćen u službu nakon II. svjetskog rata. Sudjelovao je na međunarodnim kongresima pravnika (1933–38), bio je član Međunarodnog instituta za pravnu filozofiju i sociologiju. Dopisni član JAZU od 1948. Glavna djela Kazneno pravo (1950) i Teorija kaznenog prava po Krivičnom zakoniku od godine 1951. (1955), u kojima je sustavno obradio pojmove i opći dio kaznenog prava.