fragmentizam, stilski pravac u talijanskoj proznoj književnosti koji, polazeći od zamisli E. A. Poea, na početku XX. st. razvija kompozicijsko načelo teksta kao niza samostalno vrijednih fragmenata, nasuprot težnjama prema cjelovitosti i monumentalnosti, odbacujući roman i dramu u korist autobiografskih zapisa, putopisa, ispovijesti i sl. Zastupaju ga C. Sbarbaro, C. Rebora, A. Soffici, S. Slataper, G. Stuparich i P. Jahier, pisci vezani uz časopis La Voce, koji promiče europske modernističke težnje. Poticaje nalaze u Croceovoj estetici, koja poeziju poistovjećuje s lirskom intuicijom, i u futurističkoj razlomljenosti sintakse. Opiru se kitnjastoj rječitosti D’Annunzijevih epigona i akademskoj retorici.
