struka(e):
Foscolo, Ugo
talijanski pjesnik
Rođen(a): Zakint, 6. II. 1778.
Umr(la)o: Turnham Green/London, 10. IX. 1827.
ilustracija
FOSCOLO, Ugo

Foscolo [fo'skolo], Ugo (pravo ime Niccolò Foscolo), talijanski pjesnik (Zakint, 6. II. 1778Turnham Green/London, 10. IX. 1827). Djetinjstvo proveo na rodnome jonskom otoku i u Splitu. Od 1792. u Veneciji, gdje je u salonima susretao Pindemontea i Cesarottija i zanosio se revolucionarnim zbivanjima u Francuskoj. Nakon uprizorenja rane tragedije Tijest (Tieste, 1797), unovačio se u francusku vojsku u Bologni, gdje je objavio odu Osloboditelju Bonaparteu (A Bonaparte liberatore, 1797). U Veneciji je s domoljubnim žarom sudjelovao u demokratskoj upravi, no, razočaran predajom grada Austrijancima, bježi u Milano, gdje uređuje Monitore italiano. Prelazi u Bolognu, gdje se bavio publicistikom, sudjelovao u borbi protiv antinapoleonske koalicije i napisao prvu verziju epistolarnog romana Posljednja pisma Jacopa Ortisa (Ultime lettere di Jacopo Ortis, 1798), koji je dotjerivao i objavljivao 1802., 1816. i 1817. Odu Bonaparteu popratio je pismom u kojem Napoleona opominje zbog opasnosti da postane tiraninom. Uznoseći ljepotu kao vječni izvor nadahnuća, napisao je odu Luigi Pallavicini koja je pala s konja (A Luigia Pallavicini caduta da cavallo, 1799); ona je uz odu Prijateljici koja je ozdravila (All’amica risanata, 1802) najviši domet neoklasične poezije. Unatoč teškim prilikama i sudjelovanju u književnim sukobima, napisao znamenite Sonete (1802., 1803), prevodio i tumačio Katulovu Berenikinu kosu, počeo prevoditi Homera i L. Sternea, čije je Sentimentalno putovanje objavio 1813. uz Obavijest o Didimu Chiericu (Notizia intorno a Didimo Chierico), fiktivnome liku koji će mu poslužiti kao maska u književnim polemikama. Remek-djelom, epskom pjesmom O grobovima (Dei sepolcri, 1807), slavi spomen koji velikane vezuje uz žive. God. 1812–13. radi na Gracijama (Le Grazie, 1822). Nakon Restauracije otišao u dragovoljno progonstvo, 1815. u Švicarsku, a 1816. u London. Osim nedovršenih Pisama iz Engleske (Lettere scritte dall’Inghilterra), posvećenih engleskim i talijanskim običajima, kulturi i povijesti, prijevoda treće knjige Ilijade (1821) i pregleda suvremene talijanske književnosti 1818., u tome razdoblju Foscolo je napisao svoje najvrjednije književnokritičke radove o talijanskoj književnosti, među kojima se ističu Ogledi o Petrarki (Saggi sul Petrarca, 1821) i Rasprava o tekstu Danteove Komedije (Discorso sul testo della Commedia di Dante, 1825).

Citiranje:

Foscolo, Ugo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/foscolo-ugo>.