Althusser, Louis

Althusser [altysε:'ʀ], Louis, francuski filozof i sociolog (Birmandreis, Alžir, 16. X. 1918La Verrière, nedaleko od Pariza, 22. X. 1990). Studirao na École normale supérieure u Parizu od 1939., ali je zbog sudjelovanja u obrani Francuske te višegodišnjeg zatočeništva u njemačkom logoru diplomirao tek 1947. U tom se razdoblju okrenuo komunizmu i marksističkoj filozofiji, a zbog posljedica zatočeništva sve je više mentalno pobolijevao te trajno bio pod terapijom (1980. doživio nervni slom i ubio suprugu Hélène Rytmann). Članom Francuske komunističke stranke (Parti communiste français – akronim PCF) postao je 1948. Prema stranci se često odnosio kritički, ali i afirmativno u odnosu na liberalnija strujanja unutar marksizma. U okviru marksističke filozofije utemeljio je zaseban smjer tzv. strukturalnoga marksizma zasnovanoga na francuskom strukturalizmu, a koji je stava kako je marksizam znanost temeljena na objektivno strukturiranim zakonitostima, a ne filozofija humanizma i utopizma kakvu su zastupale neke marksističke struje. Odbacivao je približavanje marksizma empirizmu, humanizmu, reformizmu, umjerenom socijalizmu, katolicizmu i egzistencijalizmu, osobito nakon procesa destaljinizacije, čime je zadržao »ortodoksniju« poziciju u odnosu na francuski marksizam toga razdoblja, zbog čega se razišao s mnogim suradnicima. U tumačenju Marxove teorije društva i njegovih epistemoloških doktrina, poriče Marxov humanizam i utvrđuje radikalnu razliku između hegelovske i marksističke dijalektike, zastupajući tezu o »epistemologijskom rezu« između Marxova znanstvenoga i ideološkoga razdoblja. Na temelju dijalektičkoga i historijskoga materijalizma, koje shvaća isključivo znanstveno, razvija filozofiju prakse. Sve razine društvenoga života zapravo su međuovisno strukturirane prakse (znanstvene, političke, ideologijske, gospodarske), a njihova ukupnost oblikuje određeno društvo kroz društvenu formaciju. Stoga ljudi nisu izvorno podijeljeni na klase, nego na prakse koje obavljaju, čime dinamički izgrađuju društvo. Bio je blizak i psihoanalizi, osobito Jacquesa Lacana. Utjecao je na mnoge francuske intelektualce lijevoga svjetonazora. Glavna djela: Za Marxa (Pour Marx, 1965), Kako čitati Kapital (Lire le Capital, I–II, 1965., suautor Etienne Balibar), Filozofija i spontana filozofija znanstvenika (Philosophie et philosophie spontanée des savants, 1967), Lenjin i filozofija (Lénine et la philosophie, 1969), Elementi samokritike (Éléments d’ autocritique, 1974), Budućnost traje dugo (L’avenir dure longtemps, 1992., postumno).

Citiranje:
Althusser, Louis. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 5. 7. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=2020>.