struka(e):

filmska glazba, posebna glazbena vrsta, namijenjena praćenju projekcije filma, bilo izravnom izvedbom – glasovirom, drugim instrumentom ili cijelim orkestrom (u nijemom filmu), bilo snimljena na filmskoj vrpci (u zvučnom). Projekcije nijemih filmova pratile su ugl. izvedbe uživo lakih klasičnih skladbi koje su ilustrirale ugođaj prikazivanih zbivanja i dočaravale emocije likova, a jedna od prvih partitura koje su usmjeravale otkrivanju smisla zbivanja bio je aranžman D. W. Griffitha i J. C. Breila za film Rađanje jedne nacije (The Birth of a Nation, 1915) D. W. Griffitha. Nakon otkrića zvučnoga filma filmska glazba tretira se kao u golemoj većini nijemih filmova, no ubrzo skladatelji poput I. M. Steinera, A. Newmana, F. Waxmana, D. Tiomkina i E. W. Korngolda otkrivaju da glazba u filmu funkcionira na najrazličitije načine (izražava psihološka stanja likova, opisuje odnose među likovima, najavljuje buduće događaje, određuje mjesto i vrijeme radnje, upućuje na vrstu filma itd.). Osim planirano dodane glazbe koja u filmu dramaturški i narativno funkcionira, a kojoj se izvor nikada u prizoru ne vidi (popratna ili neprizorna glazba), u filmu postoji i glazba koja je sastavni dio prizora i njezin se izvor u njemu najčešće vidi (prizorna glazba).

Prvi zvučni igrani film u Hrvatskoj bio je kratki film Šešir O. Miletića (1937), čiju je glazbu potpisao E. Gloz. Filmska glazba dalje se razvijala zahvaljujući naporima skladatelja koji su se ugl. bavili scenskom glazbom (I. Tijardović, F. Lhotka, D. Savin) ili su došli iz krugova klasične glazbe (B. Papandopulo, M. Cipra, I. Brkanović, B. Bjelinski). Potkraj 1950-ih filmska glazba u Hrvatskoj doživjela je procvat zahvaljujući otvaranju muzičkog odjela u »Dubrava filmu« (današnjem »Jadran filmu«), gdje su djelovali filmski skladatelji V. Kraus-Rajterić, A. Klobučar i Ž. Cvitković. Tijekom 1970-ih i 1980-ih filmska glazba postala je »zabavnije« orijentirana. Jedan od njezinih vrhunaca predstavljaju raskošne partiture A. Dedića (Glembajevi) te pažljivo osmišljene partiture A. Kabilja (Pad Italije, Seljačka buna). Neki se skladatelji posvećuju samo jednomu filmskom žanru (npr. T. Simović piše glazbu gotovo isključivo za animirane filmove). Danas je filmska glazba u Hrvatskoj prepuštena ugl. mlađim skladateljima »lake« glazbe (R. Dujmić, Z. Tutić, D. Hajsek, H. Štefotić, M. Matišić).

Citiranje:

filmska glazba. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/filmska-glazba>.