Ficker [fi'kəɹ], Julius, njemački povjesničar (Paderborn, 30. IV. 1826 – Innsbruck, 10. VII. 1902). Studirao je povijest i pravo u Bonnu, Münsteru i Berlinu; 1852–79. profesor u Innsbrucku (od 1863. predavao je na Pravnom fakultetu). Godine 1866. postao je članom Akademije znanosti. Objašnjavajući razdoblje srednjovjekovne povijesti kroz carsku politiku, pisao je s velikonjemačkih pozicija. Glavna djela: Münsterske kronike srednjega vijeka (Münsterische Chroniken des Mittelalters, 1851), Ostatci njemačkog državnog arhiva u Pisi (Überreste des deutschen Reichsarchivs in Pisa, 1855), O vremenu nastanka Saskog ogledala (Über die Entstehungszeit des Sachsenspiegels, 1859), Ispitivanja o državnoj i pravnoj povijesti Italije (Forschungen zur Reichs- und Rechtsgeschichte Italiens, I–IV, 1868–74), Istraživanja o pravnoj povijesti (Untersuchungen zur Rechtsgeschichte, I–III, 1891–97), Prilozi diplomatici (Beiträge zur Urkundenlehre, I–II, 1877–78), Njemačko Carstvo u svojim sveopćim i nacionalnim odnosima (Das deutsche Kaiserreich in seinen universalen und nationalen Beziehungen, 1871) i Njemačko Kraljevstvo i Carstvo (Deutsches Königtum und Kaisertum, 1862), a iz ostavštine povjesničara Johanna Friedricha Böhmera publicirao je izvornu građu Odabrani spisi Carstva (Acta Imperii selecta, 1870).
