Fabijansko društvo (engl. Fabian Society), britanska reformističko-socijalistička organizacija, osnovana 1883/84. Pročulo se 1889. kada je objavilo Fabian Essays in Socialism (autori: G. B. Shaw, S. Webb, Beatrice Webb, A. Besant, H. G. Wells, G. D. H. Cole i dr.). Svoje ideje društvo izlaže i u nizu posebnih publikacija, tzv. Fabian Tracts, od kojih je 1956. izašao tristoti svezak pod naslovom Socijalizam i nacionalizacija. Od samoga početka istupalo je protiv marksističke Socijaldemokratske federacije (Social Democratic Federation). Suprotstavljajući se marksizmu, a posebno njegovim postavkama o klasnoj borbi i revoluciji, fabijanci iznose svoju teoriju o mirnome, evolutivnome preobražaju kapitalističkoga društva u socijalističko putem niza postupnih sitnih reformi. Društvo je dobilo ime po Kvintu Fabiju Maksimu, prozvanome »Cunctator« (Oklijevalo), rimskom vojskovođi iz III. st. pr. Kr., koji je taktikom iščekivanja i izbjegavanja frontalnih bitaka nastojao iscrpsti Hanibala. Sastojeći se pretežito od intelektualaca (pisaca, znanstvenika, političara), društvo nije težilo postati masovnom političkom organizacijom (u prvih dvadeset godina broj članova nije prelazio 1000, krajem XIX. st. bilo ih je u Londonu oko 3000, a u britanskoj provinciji oko 40 000). Fabijanci žele svojim idejama djelovati na sve ljude, bez obzira na njihovu klasnu pripadnost, a posebno na utjecajne pojedince u društveno-političkim organizacijama. Ova tzv. politika prožimanja (permeation), uz nauk o evolutivnom kontinuitetu i postupnosti (gradualism), jedna je od bitnih značajki fabijanizma. Njegovi su izvori u britanskim intelektualnim tradicijama: Benthamovu i Millovu utilitarizmu, engleskom pozitivizmu i političkoj ekonomiji W. S. Jevonsa. God. 1893. angažiralo se na ustroju Nezavisne radničke stranke, a tijekom 1900–06. ušlo je, kao kolektiv, odnosno kao autonomna organizacija, u članstvo Radničke stranke (Labour Party). Tzv. fabijanski socijalizam jedan je od važnih izvora ideologije britanskih laburista. Mnogi raniji laburistički prvaci (J. R. MacDonald, A. Henderson, Ph. Snowden i dr.) bili su fabijanci, a privrženika fabijanskog nauka ima i danas među vodećim ličnostima laburista.
