Europski monetarni sustav (engl. European Monetary System, akronim EMS), monetarni sustav koji je uspostavila Europska zajednica da bi stabilizirala međusobne odnose valuta zemalja članica. Utemeljen je rezolucijom Europskoga vijeća u Bruxellesu 5. XII. 1978., a počeo je djelovati 13. III. 1979. EMS zapravo je izlaz europskih zemalja iz krize međunarodnog sustava tečaja nakon raspada zlatno-deviznoga sustava fiksnih tečajeva iz Bretton-Woodsa 1973. Neizvjesnost i povećane fluktuacije tečaja europske zemlje pokušale su prvo riješiti nastojeći se i dalje čvrsto vezati za dolar u vlastitom aranžmanu uz fluktuiranje od +/–2,25% od središnjega pariteta svake valute prema dolaru. Međutim, naftni šokovi 1970-ih te uvozna američka inflacija (zbog Vijetnamskoga rata) dali su povoda europskim zemljama da bolje organiziraju tečajnu politiku i organiziraju EMS, koji je nakon dvadesetak godina i sve veće koordinacije tečajnih i monetarnih politika rezultirao Ekonomskom i monetarnom unijom (EMU) sa zajedničkom valutom eurom i zajedničkom središnjom bankom (→ europska središnja banka). EMS se temeljio na tri stožerna elementa: prvi element bilo je stvaranje europske valutne jedinice (→ ecu); drugi element bio je Europski sustav tečajeva (engleski Exchange Rate Mechanism – ERM), prema kojem su središnje banke svake zemlje članice izračunavale središnji paritet svoje valute prema ECU-u i trebale su održavati vrijednost svoje valute u simetričnom pojasu oko toga središnjeg pariteta; treći element EMS-a bio je sustav intervencija koji se provodio uzajamnim kreditnim linijama uspostavljenima među središnjim bankama svih zemalja članica. Godine 1979. u EMS-u je bilo 8 zemalja, a potom, s proširivanjem Europske unije potkraj 1990-ih, i 15 zemalja uz povremena izlaženja i ponovna ulaženja u sustav (najvažnija su se zbila 1992/93., kada je došlo i do krize europskoga tečajnog mehanizma, potaknute špekulativnim napadima na određene valute zemalja članica).
