struka(e):

eshatologija (grč. ἔσχατος: posljednji + -logija), u religiologiji, središnji nauk o kraju povijesti, propasti sadašnjega svijeta (kraj svijeta), o budućem novom svijetu i ispunjenju vjerskih nadanja: čudesnoga svijeta (Zaratustra), mesijanskoga kraljevstva (judaizam), dolaska kraljevstva Božjega (kršćanstvo), raja (islam) i dr. Poseban oblik eshatologije čini apokaliptika.

U teologiji nauk o »posljednjim stvarima«: smrti i posmrtnom životu.

U kršćanstvu, izraz se odnosi na vjerovanje u besmrtnost duše i zagrobni život, te u obećano »kraljevstvo Božje«, Kristov novi dolazak (parusija), uskrsnuće mrtvih, sudnji dan i svršetak svijeta.

Većina religija postavlja pitanje o sudbini čovjeka nakon smrti; carstvo mrtvih zamišlja se različito (podzemlje, šeol, had, vječna lovišta) ili se rješenje problema traži na drugi način (učenje o reinkarnaciji, seljenje duša); obično se pretpostavlja neka retribucija: kazna ili nagrada za ovozemaljska djela.

U istočnjačkim religijama postojale su kozmičke predodžbe o vječnoj borbi kozmosa i kaosa koja završava pobjedom reda; religiozni je simbolizam mitske eshatologije »vječni povratak«. U proročkim religijama naglašena je povijesna eshatologija koja očekuje da će na svršetku povijesti svijet biti suđen i obnovljen. Eshatološke ideje dominiraju u Starom zavjetu – očekivanje Mesije i suda Božjega nad Izraelovim neprijateljima. U ranom kršćanstvu eshatologija se doživljavala na nov način – Kristovim dolaskom na zemlju došlo je mesijansko kraljevstvo i blizu je svršetak svijeta. U srednjem vijeku te su se vizije izgubile, tek ih pobuđuje nauk pojedinih sljedbi (sekti) koje traju sve do naših dana (milenaristi, husiti, adventisti, Jehovini svjedoci). Nova se eshatološka shvaćanja odražavaju u dokumentima II. vatikanskoga koncila: Crkva, odnosno »narod Božji« već na ovome svijetu ide prema svojem emancipiranom eshatološkom cilju – posvećenju svijeta (lat. consecratio mundi). U islamu su eshatološke nade (očekivanje mahdija, koji će se pojaviti prije svršetka svijeta) uz vjerovanje u jedincatoga Boga jedna od bitnih dogmi. – U povijesti religija eshatologijom se naziva proučavanje analognih vjerovanja u raznim kulturnim krugovima (npr. egipatska eshatologija, grčko-rimska eshatologija).

Citiranje:

eshatologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/eshatologija>.