Erjavec, Fran, slovenski pisac i prirodoslovac (Ljubljana, 4. IX. 1834 – Gorica, 12. I. 1887). Kao profesor službovao i na realki u Zagrebu (1860–71) te bio i dopisni član tadašnje JAZU. Pisao novele, crtice, pripovijesti, humoreske, putopise, političke članke i stručne radove. Najuspjelija mu je pripovijest Nije zlato sve što sija (Ni vse zlato, kar se sveti, 1887). U beletristici je osobito emotivno opisivao slike iz prirode (svijet ptica, riba i kopnenih fenomena). Esejistički su žive i stilski privlačne i Domaće i strane životinje u slikama (Domače in tuje živali v podobah, I–V, 1868–73), kojima je utjecao na stručnu terminologiju i širio zanimanje za prirodne znanosti.
