struka(e):
Erenburg, Ilja Grigorjevič
ruski publicist i romanopisac
Rođen(a): Kijev, 26. I. 1891.
Umr(la)o: Moskva, 31. VIII. 1967.
ilustracija
ERENBURG, Ilja Gligorjevič

Erenburg (Êrenburg) [er’inbu'rk], Ilja Grigorjevič (Il’ja Grigor’evič), ruski publicist i romanopisac (Kijev, 26. I. 1891Moskva, 31. VIII. 1967). Kao sudionik prevratničkoga pokreta, 1908. emigrirao u Pariz, 1917. vratio se u Rusiju, ali je često boravio i na Zapadu (Berlin 1922., Španjolska 1936/37., Pariz 1940/41). Za II. svjetskog rata bio je ratni izvjestitelj, objavljivao je u listovima Izvestija, Krasnaja zvezda, Pravda. Roman Julio Jurenito (Hulio Hurenito, 1922), pisan kao »pikarski roman«, satirična je panorama europskog i ruskog života u doba Prvoga svjetskog rata, cinična satira globalnoga opsega koja ne štedi ni prevratničku Rusiju. Kritika je Erenburga smatrala »konstruktivistom«; sa slikarom E. M. Lisickim izdavao je u Berlinu časopis Vešč’, povezao se sa Zenitom u Zagrebu, ali se vratio žanru satiričkoga i pustolovnog romana s temama boljševičke Rusije (Ljubav Jeanne Ney – Ljubov’ Žanny Nej, 1924; Ulica na Moskvi – V Protočnom pereulke, 1927). Proslavio se tekstovima o nastajanju automobilske (10 HP – 10 LS, 1929) ili kinematografske industrije (Tvornica sanja – Fabrika snov, 1931). U 1930-ima objavljivao je tzv. proizvodne romane prema normama socijalističkog realizma, a ratni romani odgovarali su ideološkim »narudžbama«: Pad Pariza (Padenie Pariža) objavljen je 1942. na Staljinov zahtjev. Međutim, Otapanje (Ottepel’, 1954–56) samim je naslovom obilježio novo razdoblje ruske književnosti nakon Staljina, a knjige sjećanja Ljudi, godine, život (Ljudi, gody, žizn’, I–VII, 1961–65) okrunile su publicistiku pisca koji se kretao središtem europskih kulturnih zbivanja i, oslobođen izravna ideološkog diktata, nastojao je ponovno vrjednovati njihove, ruske i europske nositelje.

Citiranje:

Erenburg, Ilja Grigorjevič. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/erenburg-ilja-grigorjevic>.