ekonomska geografija, znanstvena disciplina koja proučava geografski razmještaj proizvodnje, potrošnje i prometa. Izdvojila se iz antropogeografije (socijalna geografija) potkraj XIX. st. Dijeli se na opću i posebnu (regionalnu). Opća ekonomska geografija proučava razmještaj industrije, poljoprivrede, prometa, turizma, prirodnih bogatstava svijeta u cjelini, a posebna gospodarstvo manjih ili većih prostora (regija) te pojedinih zemalja. Poljoprivredna proizvodnja, npr., nije stalna, nepromjenljiva veličina ni u prostoru ni u vremenu, a ovisi o prirodnim uvjetima (tlo, klima, reljef, vode i sl.) i stupnju društvenog razvoja. U ranijim ekonomskogeografskim radovima držalo se da isključivo ovisi o prirodnoj sredini (npr., proizvodnja pšenice o tlu i klimi). Međutim, o stupnju razvoja društva u velikoj mjeri ovisi hoće li prirodni uvjeti biti slabije ili bolje iskorišteni (npr., isto tlo daje veće prinose uz upotrebu mehanizacije). Zadaća je ekonomske geografije proučavanje uvjeta i zakonitosti proizvodnje, potrošnje i prometa radi što racionalnije društvenoteritorijalne podjele rada. Pritom je povezana s drugim znanostima (geologijom, biologijom, meteorologijom, sociologijom, ekonomijom i dr.).
