TRAŽI DALJE:
STRUKE:

egalitarizam

egalitarizam (franc. égalitarisme), ideja da se distribucija položaja u društvu i alokacija »društvenih nagrada« (dobara) – od ekonomskih do simboličkih – treba temeljiti na načelu jednakosti, jer je samo jednaka raspodjela »pravedna«. Postoje dvije glavne varijante egalitarizma: liberalno-demokratska i radikalno-autoritarna. Prva – naslijeđena iz doba prosvjetiteljstva – naglašava jednakost šansi svakoga pojedinca u natjecanju za položaj u društvu, ali ne i jednakost društvenih nagrada alociranih različitim položajima. Ostvarenje životnih šansa ovisi o sposobnostima, motiviranosti i naporima pojedinca koji su vrlo različiti. Jednake šanse osigurava primjena jednakih pravila na nejednake ljude. Zato se društvena jednakost svodi na jednakost pred zakonom i na jednaka politička prava, a faktička nejednakost u alokaciji nagrada (osobito dohotka) time se legitimizira. Jer, uz jednake šanse, svatko dobiva ono što je zaslužio. Međutim, sociološka je činjenica da klasno-socijalna struktura svima ne osigurava jednak start (npr. siromašnima, ženama, rasnim skupinama, etničkim manjinama i sl.) pa se zato poduzimaju neke korektivne (»afirmativne«) mjere i akcije kao što je, primjerice, uvođenje »kvota« (u zapošljavanju, u predstavničkim organima vlasti i sl.), stipendiranje učenika i studenata iz socijalno hendikepiranih skupina kao i druge mjere soc. politike. Druga varijanta egalitarizma, koja potječe iz tradicionalnih seoskih zajednica, stavlja naglasak na jednakost u alokaciji nagrada (na prvome mjestu dohotka) bez obzira na distribuciju položaja i uspješnost u obavljanju funkcija dodijeljenih dotičnim položajima (ta se varijanta vulgarno naziva »uravnilovka«, a J. Županov sugerirao je tehnički termin »radikalni egalitarizam«). Ona se temelji na redukciji ljudskih potreba na elementarno-egzistencijalne, na svođenju »produktivnog« rada na jednostavni fizikalni rad i, osobito, na kognitivnoj perspektivi »ograničenoga dobra«, po kojoj je količina svih dobara (nagrada) fiksna veličina koju valja »pravedno« (pre)raspodijeliti na jednake dijelove. Kada se ta koncepcija primijeni na velika i kompleksna društva, onda »pravednu raspodjelu« može osigurati samo autoritarna država (etatizam). Premda ta koncepcija društvene jednakosti nije u socijalističkim zemljama bila eksplicitno priznata kao službena ideologija – službena formula »raspodjele prema radu« bila je, bar formalno, meritokratska – ona je bila utkana u političko-institucionalni sustav pa je imala ključnu ulogu u legitimizaciji političkog monopola vladajuće elite.

Citiranje:
egalitarizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 25. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17134>.