TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Efez

ilustracija
EFEZ, ostatci antičke knjižnice

Efez (grč. Ἔφεσος, Éphesos), antički grad na zapadnoj obali Male Azije, 56 km jugoistočno od Izmira; Turska. Bio je polazna točka važnih trgovačkih putova i središte Artemidina kulta. Približno u XI. st. pr. Kr. kolonizirali su ga Jonjani pod Androklovim vodstvom. Za njegovih nasljednika vođene su u gradu borbe za demokratski poredak, ali su na kraju zavladali tirani. Od Lidijaca grad su 546. pr. Kr. preoteli Perzijanci. U doba grčko-perzijskih ratova Efez je vodio opreznu politiku, ali je nakon grčke pobjede pristupio Delsko-atičkomu savezu. Za Peloponeskoga je rata u početku bio saveznik Atene, a od 412. pr. Kr. Sparte. Poslije je ponovno bio pod vlašću Perzije, dok ga nije 334. pr. Kr. osvojio Aleksandar III. Veliki. Njegov general Lizimah obnovio je i proširio Efez. Nakon smrti Aleksandra III. Velikoga Efez je, redom, bio pod vlašću Seleukida, Ptolemejevića i Pergama, a 133. pr. Kr. oporukom pergamskoga kralja Atala III. pripao je Rimu. Organizacijom rimske provincije Male Azije Efez je postao njezinim glavnim gradom i jakim ekonomskim i kulturnim središtem. God. 263. Goti su spalili Efez, nakon čega grad nazaduje. U Efezu je 431. održan treći ekumenski koncil. God. 655. osvojili su ga Arapi, a 1308. Osmanlije. – Efez je bogat ruševinama antičkih spomenika, među kojima se ističe Artemizij. Veći dio otkopanih spomenika pripada helenističko-rimskom razdoblju i razdoblju vladavine cara Justinijana (VI. st.). Iz toga doba potječu terme, hramovi, gimnazij, knjižnica, odeon, tržnica i teatar. Od kršćanskih spomenika značajna je bazilika s kupolom, koju je car Justinijan sagradio na mjestu mauzoleja (IV. st.) Ivana Teologa. Južno od antičkoga grada izgradili su Genovežani i Pizanci lučki grad.

Citiranje:
Efez. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 19. 9. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=17116>.