Džaja, Srećko Matko, hrvatski povjesničar (Gornji Malovan kraj Kupresa, BiH, 29. X. 1935). Bogosloviju studirao 1956–60. u Sarajevu i 1962–64. u Zagrebu, gdje je na Katoličkome bogoslovnom fakultetu 1971. doktorirao. U franjevački red stupio 1953., za svećenika zaređen 1962. Studirao povijest, slavensku filologiju i filozofiju na Sveučilištu u Münchenu, te 1983. doktorirao filozofiju 1983. Obavljao dužnosti odgojitelja 1965–67. u Visokom i bio profesor Franjevačke teologije u Sarajevu 1965–75. Od 1990. radi kao znanstveni suradnik pri Katedri za povijest istočne i jugoistočne Europe te na Südost-Institutu u Münchenu. U većini svojih radova bavi se istraživanjem povijesnih zbivanja na prostoru Bosne i Hercegovine. Glavna djela: Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće (1971), Konfesionalnost i nacionalnost Bosne i Hercegovine (Konfessionalität und Nationalität Bosniens und der Herzegowina, 1984; hrvatski prijevod 1992), Bosna i Hercegovina u austro-ugarskom razdoblju (1878–1918) (Bosnien-Herzegowina in der oesterreichisch-ungarischen Epoche (1878–1919), 1994, 2002), Austro-Turcica 1541–1552: diplomatski akti habsburškog poslanstva u odnosima s Visokom Portom u doba Sulejmana Veličanstvenog (Austro-Turcica 1541–1552: diplomatische Akten des habsburgischen Gesandtschaftsverkehrs mit der Hohen Pforte im Zeitalter Süleymans des Prächtigen, 1995) i Politička realnost jugoslavenstva: (1918-1991): s posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu (2004).
