struka(e):

drago kamenje (dragulji), rijetki minerali koji se odlikuju jakim lomom i disperzijom svjetlosti, čistom i lijepom bojom, osobitim sjajem, prozirnošću, velikom tvrdoćom i kemijskom otpornošću, zbog čega ih je čovjek odvajkada upotrebljavao za izradbu ukrasnih i umjetničkih predmeta. Drago kamenje s pogreškama se zbog tvrdoće upotrebljava za ležajeve satova i preciznih instrumenata, oštrice alata za rezanje i bušenje, kao materijal za brušenje i sl. Drago kamenje brusi se samo dijamantnim prahom, bor-karbidom ili korundom. Najdragocjenije drago kamenje: dijamant (kristalizirani ugljik, uglavnom bezbojan), rubin (aluminijev oksid, crven), safir (aluminijev oksid, modar), smaragd (berilijev alumosilikat, zelen). Osim toga cijenjeni su i: akvamarin (berilijev alumosilikat, modar), topaz (aluminijev fluorosilikat, najčešće žut), ametist (ljubičasti kremen), zatim razni prozirni spineli (magnezijev aluminijev oksid) – kao rubin-spinel (crven) i safir-spinel (zelen) – krizoberil (žuti berilijev alumosilikat). Lijepi minerali, koji nisu rijetki kao drago kamenje, a upotrebljavaju se kao ukras, zovu se poludrago kamenje. To su npr. granati, epidot, ahat, malahit, tirkiz. Rubini i safiri dobiveni umjetnim putem upotrebljavaju se i u industriji satova i brojila; u kemijskom i kristalografskom pogledu identični su s prirodnima, ali ih stručnjaci mogu razlikovati. Uvriježeni naziv »kamen« ovdje se i u literaturi koristi pogrešno, jer je u većini slučajeva riječ o mineralima samcima, a ne o agregatima, tj. kamenju.

Citiranje:

drago kamenje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/drago-kamenje>.