dijereza (grč. δıαίρεσıς: razdvajanje, dijeljenje).
1. Razdvojen izgovor dvaju susljednih samoglasnika koji se ne stapaju u dvoglasnik, nego zadržavaju svoju punu fonetsku vrijednost (npr. lat. poëta). Takav se izgovor obično označava tremom (grč. τρῆμα: točkice ili rupice na naprstku), dijakritičkim znakom u obliku dviju točaka iznad drugoga, rjeđe iznad prvoga samoglasnika (¨), koji se metonimijski i sâm često naziva dijerezom.
2. U antičkoj metrici, stanka u stihu kod koje se kraj neke stope ili metra podudara s krajem riječi, npr. bukolska dijereza između četvrte i pete stope u heksametru.
