Deželić, Velimir, ml., hrvatski književnik, lutkar i redatelj (Beč, 28. V. 1888 – Zagreb, 8. III. 1976). Studirao u Beču, Münchenu i Zagrebu, gdje je diplomirao pravo s rigorozom 1919. Sve do umirovljenja 1953. radio je u različitim državnim službama. Pripadao je krugu katoličkih intelektualaca, bio je dugogodišnji ravnatelj Hrvatskoga književnog društva sv. Jeronima. Uređivao je Krijes, Riječke novine i Mladost. Napisao je više studija o vjerskim, socijalnim, kulturnim i etnografskim temama. Pisao je libreta za opere B. Širole i tekstove za oratorije, lutkarske igrokaze, pjesme i pripovijesti za mladež, romane s povijesnim temama, romansirane biografije o sv. Ćirilu (Sofiju odabra, 1927) i sv. Jeronimu (Sedam puta udarani, 1928), moralno-didaktične romane iz suvremenog života (Feminist, 1930; Sitna sreća, 1938; Divlji oganj, 1943). Bio je jedan od suosnivača Teatra marioneta (1920), a njegova postava Domjanićeva igrokaza Petrica Kerempuh i spametni osel (1920) prva je međuratna hrvatska lutkarska predstava. U tom je kazalištu 1921. režirao i Skupa M. Držića u preradbi B. Deželića, a scenografiji i kostimografiji Lj. Babića. God. 2011. objavljeni su njegovi dvosveščani zapisi Kakvi smo bili?: zapisi mojoj unučadi: život zagrebačke obitelji od 1827. do 1953. o životu i djelovanju nekoliko naraštaja obitelji Deželić.
