detekcija (lat. detectio: razotkrivanje), pronalaženje, otkrivanje (npr. elektromagnetskih valova), osobito štetnih i otrovnih sastojaka (bojnih otrova, radioaktivnog zračenja) ili neprijateljskih objekata (minâ, zrakoplova, podmornica). Detekcija se obično obavlja uz pomoć posebnih uređaja, detektora. Ovamo pripadaju i fotodetektori, radari, lokatori i slično.
Detekcija ionizirajućih čestica (što ih emitiraju npr. atomske jezgre) primjenjuje se u nuklearnoj i visokoenergetskoj fizici i drugdje. Brze električki nabijene čestice prolaskom kroz tvar ioniziraju (izbijanjem elektrona iz atoma) ili pobuđuju atome, a proizvedeni elektroni i ioni uzrokuju pojave što ih registriraju osjetljivi dijelovi detektora zračenja. Za detekciju česticâ služe brojila (npr. Geiger-Müllerovo brojilo, scintilacijsko brojilo) ili komore (npr. komora s mjehurićima, Wilsonova komora).
U vojsci se detekcija provodi radi pravodobnog poduzimanja mjera zaštite od radioaktivng zračenja, bioloških ili kemijskih bojnih otrova, stavljanja pojedinih postrojbi u odgovarajući stupanj pripravnosti (posebno snaga za protuzračnu obranu), izbjegavanja opasnosti od mina, određivanja mjesta ciljeva i dr.
