delegacija (prema lat. delegare: poslati, povjeriti),
1. Skupina osoba opunomoćenih zastupati neko državno ili političko tijelo, organizaciju, kolektiv i sl. na zasjedanju, skupštini, kongresu, pregovorima i dr.; izaslanstvo.
2. U pravu, čin prenošenja vlasti i nadležnosti (ovlasti). Delegacija vlasti prenošenje je vlasti s ovlaštenoga tijela na drugo tijelo, npr. prijenos zakonodavne vlasti s parlamenta na vladu. Delegacija nadležnosti prenošenje je ovlasti za odlučivanje o određenim pravnim pitanjima s jednoga tijela na drugo. Delegacija suda (nužna delegacija i svrhovita delegacija) prenošenje je ovlasti (nadležnosti) u sudskom postupku, kaznenome i parničnome, za suđenje o određenom pravnom predmetu s mjesno nadležnoga suda na drugi sud iste vrste (stvarno ovlašten sud); određuje se kada je ovlašteni sud stvarno ili pravno spriječen postupati u dotičnom predmetu (nužna delegacija) ili kada je očigledno da će drugi sud lakše moći provesti postupak, odn. ako za to postoje i drugi važni razlozi (svrhovita delegacija). Nužnu delegaciju određuje izravno viši sud, a svrhovitu delegaciju vrhovni sud.
