struka(e):

dardski jezici (ili piśāca), jezici koji se govore u Afganistanu, Pakistanu i Indiji, na teškome planinskom prostoru između Hindukuša i Ladakha. Imaju oko 7 milijuna govornika. Naziv dardski dolazi od sanskrtske riječi darada za narode na sjeverozapadu Indije, u sanskrtskim izvorima i kod grčkih pisaca. Ime piśāca potječe iz starih indijskih jezikoslovnih izvora. Dardski jezici još su uvijek razmjerno slabo istraženi, pa o njima postoji neujednačena i nekonzistentna klasifikacija i terminologija. Tradicionalno se razlikuju grane: šina (šina, kašmirski), khovar i čitrali (khovar, gawarbatī, phalūṛa, šumašti) te nuristanski ili kafirski jezici (kati, vajgalski, zemjakski, aškunski, prasunski), koje je ispravnije, zajedno s Georgom Morgenstierneom, smatrati izdvojenom granom indoiranskih jezika, ravnopravnom iranskoj i indoarijskoj grani. Od svih dardskih jezika samo je kašmirski potvrđen u književnosti. Dardski jezici čuvaju neka vrlo arhaična obilježja, kao da nisu prošli prakrtsku razvojnu fazu (npr. konsonantske skupine tipa okluziv + r, vokal + s, slogotvorno r). Izgubili su aspirate, a u nekima su očuvane indoiranske afrikate.

Citiranje:

dardski jezici. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/dardski-jezici>.