Dabo, Radoslav, hrvatski pjesnik i prevoditelj (Novalja na Pagu, 10. X. 1936 – Ptuj, 8. IX. 2023). U Zagrebu je na Višoj pedagoškoj školi studirao hrvatski jezik i likovni odgoj, a u Zadru na Filozofskom fakultetu hrvatski i srpski jezik s jugoslavenskim književnostima. Diplomirao je 1964. na Filozofskom fakultetu u Ljubljani, gdje je na Pedagoškoj akademiji od 1965. do umirovljenja 1992. predavao hrvatski jezik i književnost te srpsku književnost. Prevodio je suvremene hrvatske pisce na slovenski (antologije Novija hrvatska poezija – Novejša hrvaška poezija, 1971; Moderna hrvatska novela – Sodobna hrvaška noveleta, 1974; Hrvatska moderna – Hrvaška moderna, 1982; Jure Kaštelan; Miroslav Krleža; Vladimir Nazor; Tin Ujević), svoje prijevode poprativši i kritičkim studijama, kao i suvremeno slovensko pjesništvo na hrvatski jezik (Nova slovenska lirika, 1975., prošireno izdanje 2002; Srečko Kosovel, Tomaž Šalamun, Dane Zajc). U njegovim ranim pjesničkim zbirkama (Torzo, 1956; Vjera, 1957; Antemurale, 1969) razvidna je poetika krugovaške poezije, od koje se odmaknuo kasnijim zbirkama Čama i rajsko stanje (1982) i Svete kuke (2002), u kojima se intertekstualno vezuje uza ključna mjesta hrvatske književnosti i pismenosti, uvodeći i povijesne aktere te povijesne i enciklopedijske komentare, kao i arhaiziran jezik.
