Čuić, Stjepan

Čuić, Stjepan, hrvatski književnik (Bukovica kraj Duvna, BiH, 1. IV. 1945). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao jugoslavistiku i rusistiku 1989. Bio je glavni urednik tjednika Tlo (1970–71). Radio je kao lektor Vjesnikovih izdanja i Oka; 1979–90. bio je lektor za hrvatski jezik na Sveučilištu u Bambergu (Njemačka), potom komentator Slobodne Dalmacije, kolumnist Vjesnika te urednik Trećeg programa Hrvatskog radija. God. 2005–08. bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika. U književnosti se javio s naraštajem tzv. fantastičara, ali je u svojim pripovijestima (Staljinova slika i druge priče, 1971; Tridesetogodišnje priče, 1979), vezanima uz zavičaj, stvorio »most između stvarnosne i fantastične proze« (V. Visković). U njima je problematizirao odnos pojedinac–vlast, otuđenje i iskustva hrvatske novije povijesti, posebno mehanizma vlasti u totalitarnom društvu. U njegovoj kasnijoj prozi jačaju realističke, a slabe fantastične komponente. Roman Orden (1981., kazališna adaptacija 1990), moderna je društvena satira u kojoj su narušene konvencije epskog pripovijedanja, kao i u romanu Dnevnik po novome kalendaru (1980). U njegovoj se prozi spajaju ironija, groteska, fantastika i mitska simbolika. Napisao i roman za mladež Tajnoviti ponor (1981). Objavljuje i publicističke radove (kolumne) s političkom tematikom (Abeceda licemjerja, 1993; Lule mira, 1994; Tumač vlasti, 2008).

Citiranje:
Čuić, Stjepan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 24. 1. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=13512>.