struka(e): |

Čerkezi, kavkavski narod; oko 56 500 pripadnika u Karačajevo-Čerkeziji, Ruska Federacija (2010). Žive također u Turskoj, Siriji, Jordanu i dr., ali pod tim imenom u tim zemljama dolaze i drugi sjevernokavkaski narodi (Kabardinci, Ubihi, Inguši, Čečeni, Oseti, Lezgini). Muslimani suniti. Opisani kao ponosni, ratoborni, smioni i izdržljivi ljudi. Naziv potječe od imena Kerketi, kojim su se zvali predci Adigejaca, poznati još u antičko doba. U XIII. st. došli su pod gruzijsku vlast i primili kršćanstvo, a 1555. podvrgnuli su se ruskomu caru Ivanu IV. Groznomu. Za tatarske vlasti prihvatili su islam, pružali su žestok otpor ruskom zaposjedanju Kavkaza (1857–64), nakon čega ih se oko 400 000 iselilo u Osmansko Carstvo (Mala Azija, Makedonija, Kosovo). U srpsko-turskom ratu 1876–77. sudjelovalo je i oko 10 000 Čerkeza u sastavu osmanske vojske. U Prvome balkanskom ratu 1912–13. uglavnom su se povukli s Kosova (nešto ih se ipak očuvalo i zadržalo jezik u selu Donje Stanovce; godine 1998. odselili su u Adigeju, republiku Ruske Federacije) i iz Makedonije u Tursku.

Jezik. Čerkeski jezik pripada abhasko-adigejskoj porodici kavkaskih jezika (porodica sjeverozapadnih kavkaskih jezika).

Citiranje:

Čerkezi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/cerkezi>.