struka(e):

Čajničko evanđelje, ćirilični spomenik iz jugoistočne Bosne, pisan na pergameni potkraj XIV. ili početkom XV. st. Po zapisima na margini rukopisa drži se da je pripadao vlasteoskoj obitelji Rađenović. Čuva se u srpskoj pravoslavnoj crkvi u Čajniču. Očuvano je 167 listova; početak i kraj su izgubljeni. Predloška su bila tri, a pisara devet, od kojih su četvorica napisala samo neznatan broj redaka. Inicijali su rađeni na brzinu i likovno su siromašni. Jezik je, uzevši u cjelini, bosanska redakcija starocrkvenoslavenskoga jezika.

Na folijama 89v i 90 nalaze se glagoljični zapisi: na 89v nalazi se nepotpuna glagoljična azbuka što bi imala služiti kao ključ za čitanje teksta koji slijedi na foliji 90 (dio Ivanova evanđelja, XV., 17–20). Glagoljični je zapis malo mlađi od teksta ćiriličnoga kodeksa, ali i on pripada prvoj polovici XV. st. Glagoljica je neobična i ne odgovara istodobnoj hrvatskoj, nego je primjer degeneriranoga pisma, glagoljice kakva se vjerojatno upotrebljavala na bosanskom tlu u XIII. st., kada je razvoj glagoljice u Bosni bio zaustavljen. Takva je glagoljica, po nekima, služila kao tajnopis.

Citiranje:

Čajničko evanđelje. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/cajnicko-evandjelje>.