struka(e): |
Crijević, Ludovik Tuberon
hrvatski povjesničar
Rođen(a): Dubrovnik, 17. X. 1458.
Umr(la)o: Dubrovnik, VI. 1527.
ilustracija
CRIJEVIĆ, Ludovik Tuberon, Commentariorum ..., Frankfurt, 1603.

Crijević, Ludovik Tuberon (Alojzije Crijević; Ludovicus Cervarius Tubero; Ludovicus Cerva; Aloysius Cerva Tubero; Aloysius de Crieva; Aloysius Cervinus), hrvatski povjesničar (Dubrovnik, 17. X. 1458Dubrovnik, VI. 1527). Školovao se u rodnome gradu, u Parizu izučavao književnost, filozofiju, matematiku i teologiju. Nakon povratka u Dubrovnik 1483. ili 1484. stupio u benediktinski red. Od 1485., u gotovo potpunoj osami, živio kao redovnik na otočiću Sv. Andriji, 1502. postavljen je za opata samostana sv. Jakova u Višnjici te je na toj dužnosti ostao do smrti (uglavnom kao jedini redovnik); dvaput je bio vikar dubrovačkoga nadbiskupa. Potkraj života neuspješno je iz Korčulanske biskupije pokušavao izdvojiti Stonsku, kojoj je sam želio biti na čelu. Neko vrijeme boravio u Kaloči u Ugarskoj, gdje je vjerojatno došao u dodir s tamošnjim nadbiskupom Grgurom I. Frankapanom Cetinskim i drugim humanistima.

Premda suvremeni izvori hvale i Crijevićevo pjesništvo, do danas je poznato tek nekoliko njegovih prigodnih pjesama, epitafa u čast Giovannija Pontana i Jacopa Sannazara. Nadimak Tuberon (prema Kvintu Eliju Tuberonu, rimskom povjesničaru), što ga je stekao za školovanja u Francuskoj, najranija je i nedvosmislena potvrda Crijevićeva interesa za historiografiju. U djelu Komentari o vlastitom vremenu u jedanaest knjiga (Commentariorum de temporibus suis libri undecim), koje je posvetio G. Frankapanu, u čijem je humanističkom krugu boravio 1508., Crijević opisuje prevratna zbivanja na jugoistoku Europe u razdoblju od smrti kralja Matije Korvina 1490. do izbora pape Hadrijana VI. 1522., uz mnoge digresije u bližu i dalju prošlost. S osobitom je pozornošću popratio borbe koje su se nakon Matijine smrti vodile za ugarsko prijestolje, sukobe na Apeninskom poluotoku, te nadiranje Turaka. Velik broj geografskih i etnografskih opisa te anegdota i izmišljenih govora razbijaju jednoličnost glavne pripovjedne okosnice i djelu daju beletrističku draž. U opisivanju suvremenih zbivanja često se koristi podatcima antičkih autora; njegov latinitet vjerno emulira jezik rimskih povijesnih pisaca. I sadržajno i stilski Komentari dosežu najviše standarde onodobnoga humanističkog stvaralaštva te su najbolje historiografsko djelo hrvatskoga cinquecenta. Crijević je nemilosrdan kritičar zazorna ponašanja u vrhu Katoličke crkve (zbog čega su Komentari u XVIII. st. i dospjeli na Index librorum prohibitorum). Šesta knjiga Komentara pod naslovom Komentar o podrijetlu, običajima i povijesti Turaka (De Turcarum origine, moribus et rebus gestis commentarius) tiskana je 1590., a cjelovito djelo prvi je put objavljeno tek 1603 (hrvatski prijevod Vladimira Rezara Komentari o mojem vremenu 2001).

Citiranje:

Crijević, Ludovik Tuberon. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/crijevic-ludovik-tuberon>.