Contarini [kontari:'ni], mletačka obitelj, jedna od najstarijih iz rodova mletačkog patricijata. Provjereni podatci o njezinim članovima postoje od XI. st. i sežu sve do kraja XVIII. st. Pridonijela je mletačkom širenju na Bliski istok, a jedna njezina grana preselila se u Siriju. Znatno su se obogatili u XIV. i XV. st., a tomu su pomogle i bračne veze s padovanskom vladajućom kućom Carrara. U 697 godina dugoj mletačkoj povijesti dala je osam duždeva, četiri venecijanska patrijarha te više kardinala, političara, pisaca, diplomata, upravitelja i vojskovođa. Među duždevima iz obitelji Contarini istaknutiji su bili: Domenico (u. 1070), koji je obnovio Grado pošto ga je 1043. spalio akvilejski patrijarh; Iacopo (u. 1280), koji je duždem postao 1275., uvukao je Veneciju u dugogodišnji sukob s Anconom i pokorio pobunjene istarske gradove; Andrea (u. 1382), koji je od 1368. na dužnosti dužda bio u razdoblju teških ratova i kriza (Trst, Padova), rata za Chioggiu (1378–91) protiv Genove i hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca; Francesco (1554–1624), koji je duždom bio od 1623. i istaknuo se u obrani protiv Austrijanaca i Španjolaca; Domenico (1585–1675), koji je na položaju dužda bio od 1659., a zaslužan je za zauzimanje Krete 1669. i Alvise (u. 1684), koji je za dužda izabran 1676. da bi popravio teško financijsko stanje nastalo zbog Kandijskoga rata (1645–69), a prije smrti pristao uz savez protiv Osmanlija s papom, carem i poljskim kraljem.
Od drugih članova obitelji Giovanni Battista, mletački general, istaknuo se u borbi protiv senjskih uskoka na poč. XVII. st., Gaspare (1483–1542), kardinal i ambasador, podupirao je reformu Crkve i održavao dobre odnose s luteranima na saboru u Regensburgu, Giovanni (1549–1603) istaknuo se kao slikar, Marco (1631–89) je slavljen kao zaštitnik glazbe i sakupljač mnogih vrijednih glazbenih rukopisa, danas u knjižnici Marciani u Veneciji, Girolamo je za Kandijskoga rata obnašao dužnost generalnoga providura Dalmacije, a Domenico je bio mletački poslanik na bečkom dvoru 1684. i dogovorio ulazak Venecije u Svetu ligu protiv Osmanlija. Salvatore (1867–1945) bio je generalni tajnik u Ministarstvu vanjskih poslova 1920–25. te predsjednik komisije za Rapalski ugovor, a sudjelovao je s talijanske strane 1924. i u Locarnskim sporazumima. Nekolicina članova obitelji istaknuli su se u XVII. st. kao splitski knezovi i službenici, primjerice Giacomo (1613–15) i Lorenzo (1623–24).
