struka(e):

aktant (franc. actant).

1. Pojam i termin u sintaktičkom modelu L. Tesnièrea. Aktanti (djelovatelji, činitelji) se definiraju izvanjezično ili semantički kao bića, stvari ili sadržaji koji sudjeluju u procesu radnje izražene glagolom. (U rečenici: Ivan daje kolač sinu, kolač i sin su aktanti iako ne obavljaju radnju). Aktanti su imenice ili njihovi ekvivalenti. Tako glagole karakterizira broj aktanata (ili valencija) koje oni mogu imati. Ima glagola bez aktanata (kao kišiti), s jednim aktantom (kao pasti), s dvama aktantima (kao udariti), s trima aktantima (kao dati). Prvi je aktant subjekt, drugi je objekt (u aktivnoj rečenici) i vršitelj radnje (u pasivnoj rečenici). Treći aktant označuje onoga u čiju se korist (ili na čiju štetu) odvija radnja.

2. Logička kategorija analize pripovjednog teksta koju francuski teoretičar A. J. Greimas (1966) dobiva funkcionalnom redukcijom prijašnje kategorije lika. Aktanti (pravi: subjekt, objekt; modalni: pomoćnik, protivnik; i etiologijski: pošiljatelj, primatelj) tvore apstraktnu matricu odnosa koja se transformacijama prevodi u konkretno (modalno, žanrovsko, stilsko, jezično) očitovanje pripovjednog teksta.

Citiranje:

aktant. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/aktant>.