struka(e):

cistolit (cisto- + -lit).

1. U botanici, centripetalno unutarnje zadebljanje i izbočenje stanične stijenke nekih biljaka, najčešće u obliku visećega grozda od kalcijeva karbonata s okamenjenim drškom od silicijeva dioksida. Cistoliti zahvaćaju više stanica šireći se iz jednog centra (litocista), a najviše su prisutni u starih listova biljaka. Osobito u središnjim dijelovima cistolita može se razaznati slojevita struktura, dok rubni dijelovi imaju bradavičastu površinu. Otkrio ih je 1827. pruski botaničar Franz Julius Ferdinand Meyen (1804–40) u vrsti Ficus elastica pa su oni i najbolje proučeni. Važni su za fizičku zaštitu od insekata u nekih biljnih porodica, npr. dudova (Moraceae), kopriva (Urticaceae), maslina (Oleaceae), konoplji (Cannabinaceae), bundeva (Cucurbitaceae), itd. 

2. U medicini, kamenac mokraćnoga mjehura. Operativno otvaranje žučnog ili mokraćnoga mjehura radi uklanjanja kamenaca naziva se cistolitektomija.

Citiranje:

cistolit. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/cistolit>.