Celio Cega (de Cega, Chega, Ziga, Ciga), trogirska plemićka obitelj, koje su ogranci Celio Doroteo (Dorotić), Celio Tavileo (Tavilić), Celio Lodi (Ludović) i Celio Morte. Njezini članovi obnašali su visoke upravne službe u gradu. Najstariji su poznati članovi obitelji Desa, njegov sin Petar, svjedok (1249), Dujam, sudac (1259., 1266. i 1272) i konzul (1269. i 1271), i Juraj, konzul (1272) i sudac (1279). U XIV. st. obitelj je dala više kapetana, konzula, sudaca, vijećnika i poslanika, a poznatiji su Petraka Stjepanov, koji je položio prisegu vjernosti Mlečanima (1322) i s bratom Stjepanom kao poslanik išao u Bosnu (1338), te Josip Stjepanov, sudac, jedan od sastavljača trogirskoga statuta i poslanik u Veneciji (1338., 1341) i Bosni (1341). Poslanicima su još bili Petar Josipov (1360. i 1377) i njegov sin Matija (1379). Kao rektori, opunomoćenici, kapetani, suci i poslanici djelovali su Ciga Josipov (1392. i 1401), njegov sin Andrija (1397., 1402. i 1409), Andrijini sinovi Dujam (1419. i 1420) i Petar (1442., 1456. i 1485). Potkraj XV. i u XVI. st. istaknuli su se Andrija, suprakomit (1493) i graditelj obrambene kule kraj Kaštel Starog (1501), te braća Ivan i Ludovik iz ogranka Celio Lodi, koji grade (1548) Kaštel Lodi (Nehaj). U borbama protiv Osmanlija u trogirskoj okolici istaknuli su se pak kapetani Ivan (1563–64) i Ludovik (1577). Hektor (u. 1688) bio je isusovački pisac i graditelj isusovačkog samostana u Dubrovniku. Istaknuti su časnici i guvernaduri na kaštelanskom području u XVIII. st. Ivan (1739), Jakov (1740), Ivan (1760) i Frano (1762), a među osnivačima kaštelanskoga Agrarnog društva 1788. bili su Jerolim i Jakov. Jerko 1823. dobiva austrijsku potvrdu plemstva, a sredinom XIX. st. djeluje povijesni pisac Vicko. Ivo (1880–1953) je bio pravnik i visoki državni činovnik u Dalmaciji za Austro-Ugarske i Kraljevine SHS, a Antun (1935–2002) je djelovao kao kazališni redatelj i publicist. Obitelj je sagradila palače u Trogiru (XIII. st.) i Kaštel Starom (XV. st.). Potomci obitelji žive i danas.
