casus [ka:'zus] (lat.: slučaj, događaj).
1. U rimskom pravu, događaj koji je nastupio bez ljudskog djelovanja ili propuštanja. U pravilu, za tako nastalu štetu nitko ne odgovara, već vrijedi načelo da slučaj škodi onomu komu se dogodio (casum sentit dominus). Navedeno načelo vrijedi i u suvremenome privatnom pravu, ako se za štetu odgovara prema pravilima subjektivne odgovornosti.
2. Općenito, istoznačnica za pravni slučaj.