Car-Matutinović, Ljerka, hrvatska književnica i prevoditeljica (Crikvenica, 11. VII. 1931). Studij jugoslavistike i talijanistike završila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1955. Radila je kao gimnazijska profesorica u Zagrebu (1958–75), lektorica hrvatskog jezika na Sveučilištu u Firenci (1971–73) i urednica u Obrazovnoj redakciji Radio Zagreba (1975–91). Objavljuje od 1961., isprva književne interpretacije i eseje, a zatim i pjesme, te prevodi s talijanskoga. Prve joj se zbirke pjesama odlikuju intimizmom i neoromantičnim tonovima (Vrijeme rastanka, 1971), a u kasnijima je spojila arhaični leksik i poetiku petrarkističke poezije s poigravanjem jezikom (Odiljat se, 1983; Bajkoviti soneti, 1988). U sličnom je stilu i Kanat slaji od meda (1987) s vještom uporabom čakavštine, a zbirka pripovijedaka Ljubavni jadi Ružice Trnoružice (1986) odlikuje se spojem bajkovitoga i običnoga. Objavila je i prozne zbirke Seoba mora (1996), Opsjenar Galateo i druge srednjovjekovne priče (2002), Mirakul zvan ljubav: srednjovjekovne priče (2006), knjige književnih interpretacija o D. Cesariću i D. Tadijanoviću, knjigu razgovora s piscima Odjeci pjesničke riječi (1991) te više knjiga za djecu.
