struka(e):
Butorac, Pavao
hrvatski povjesničar i teološki pisac
Rođen(a): Perast, 26. III. 1888.
Umr(la)o: Dubrovnik, 22. XI. 1966.

Butorac, Pavao, hrvatski povjesničar i teološki pisac (Perast, 26. III. 1888Dubrovnik, 22. XI. 1966). Studij teologije završio u Zadru 1910. Potom je službovao kao župnik i kateheta u gimnazijama u Kotoru, Zadru i Splitu, a zatim kao rektor kotorskoga sjemeništa 1918–20. Kotorskim biskupom imenovan je 1938., administratorom Dubrovačke biskupije bio od 1940., a dubrovačkim biskupom od 1950. Sudjelovao u radu II. vatikanskoga koncila (1963–65). Katolički bogoslovni fakultet u Zagrebu dodijelio mu je 1964. počasni doktorat. Proučavao svjetovnu i crkvenu prošlost Boke i južnoga Jadrana te napisao više rasprava i članaka, koje je objavio u domaćim i stranim časopisima. Važnija djela: Politički i gospodarstveni liberalizam i kršćanstvo (1920), Proti sadašnjem obliku parlamentarizma (1922), Boka Kotorska od najstarijih vremena do Nemanjića (1927), Gospa od Škrpjela (1928), Opatija sv. Jurja kod Perasta (1928), Zmajevići (1928), Kotor i Boka Kotorska (1934), Boka Kotorska prema narodnome pokretu u revolucionarnoj godini 1848. (1938), Boka Kotorska nakon pada mletačke republike do bečkoga kongresa (1797–1815) (1938), U Marijinu perivoju (I–II, 1962–65), Razvitak i ustroj peraške općine (1998), Kotor za samovlade (1355.–1420.) (1999), Boka Kotorska u 17. i 18. stoljeću (2002).

Citiranje:

Butorac, Pavao. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/butorac-pavao>.