Ai Qing [~ ćʰiŋ] (pravo ime Jiang Haicheng), kineski pjesnik (Jinhua, 27. III. 1910 – Peking, 5. V. 1996). Započevši u Kini studij slikarstva, 1929. odlazi u Pariz, gdje upoznaje i moderno europsko pjesništvo. Posebno cijeni Belgijanca Verhaerena, čiju će poeziju poslije prevoditi na kineski. Po povratku u Shanghai 1932. zatočen zbog iskazivanja lijevih težnji, a slikarstvo definitivno zamjenjuje pjesništvom. Sredinom 1950-ih optužen kao desničar i na dvadesetak godina udaljen iz javnog života. Rehabilitiran nakon »kulturne revolucije«. Njegov odnjegovani slobodni stih odlikuje se lapidarnošću i poetskom snagom, čak i kada piše o izrazito socijalnim i domoljubnim motivima, sintetizirajući za Kinu neobično moderan izraz i orijentalnu misaonost. Važnija djela: zbirke pjesama Dayanhe, moja dadilja (Dayanghe wo de baomu, 1933), Sjever (Beifang, 1938), Pjesme povratka (Guilai de ge, 1979).