struka(e):

brava (možda iz ilirskoga), mehanička naprava kojom se sprječava funkcija nekog pomičnog dijela, npr. otvaranje vrata, ladica, lokota, pomicanje automobilskog volana, mjenjača i sl. Sastoji se od zasuna kojim se povezuju pomični i nepomični dio i od osigurača kojim se pomiče zasun upotrebom ključa ili primjenom posebnoga koda. Najstarija poznata brava, tzv. egipatska brava, nađena je kod Ninive i stara je više od 4000 god., a radila je na principu današnje cilindarske brave.

Obična brava za kućna vrata ima dva zasuna, od kojih jedan služi za zatvaranje, a drugi za zaključavanje, dok kao osigurač služi profilirani ključ. Cilindarska brava, koju je oko 1860. konstruirao Amerikanac Linus Yale (1821–68), danas je najpoznatija i najviše upotrebljavana brava za opću upotrebu. Zasun se pomiče okretanjem cilindra unutar kućišta. Kroz kućište i kroz cilindar prolaze, jedan iznad drugoga, parovi različito dugačkih čepića (zatika), koji omogućuju okretanje cilindra tek kad ih se ključem pomakne i poravna (mehanički ili djelovanjem magneta) tako da se mjesta, u kojima se parovi čepića dodiruju, nađu u istoj razini. Brava bez ključa sastoji se od nekoliko prstenova s utorom. Prstenovi se okretanjem, prema kodu s brojkama ili slovima, postavljaju u položaj u kojem su utori poravnani, a to dopušta pomicanje cilindričnog zasuna i otvaranje brave. Električna brava omogućuje pomicanje zasuna i otvaranje iz daljine. Zasun se pomiče elektromagnetom koji se aktivira uključivanjem električne struje. Elektronička brava rabi kodirani zapis na magnetskoj ili bušenoj kartici ili se on upisuje preko tastature. Neke elektroničke brave otvaraju se tek nakon biometričke identifikacije korisnika prema otisku prsta, dlana, prema šarenici oka, potpisu i sl.

Citiranje:

brava. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/brava>.