Bösendorfer, Josip

Bösendorfer [bø:'zendorfer], Josip, hrvatski povjesničar (Lukač kraj Virovitice, 30. I. 1876Osijek, 6. VI. 1957). Studij povijesti i zemljopisa započeo u Zagrebu, ali ga je zbog sudjelovanja u spaljivanju madžarske zastave 1895. morao nastaviti u Grazu, Beču i Pragu. Doktorirao je u Zagrebu 1899. tezom o Zrinsko-frankapanskoj uroti. Kao gimnazijski profesor radio je u Zagrebu 1898–99. i u Osijeku 1900–16., a kao upravitelj osječke gimnazije 1917–22. Od 1914. bio je gradski zastupnik. Prijevremeno umirovljen 1932., a otada je djelatan u osječkom Društvu prijatelja starine, odnosno u Arheološkom klubu »Mursa«. God. 1941. preuzeo zbirke osječkoga Gradskog muzeja, 1946. preselio ga u prostorije u Tvrđi te bio njegovim ravnateljem do 1949. Pisao je o temama iz gospodarstva, crkvene i osječke povijesti, a izdavao je i arhivsku građu o Slavoniji i Osijeku. Pokrenuo i uređivao Osječki zbornik (1942., 1948). Bio je član Münchenske akademije od 1930., Bečke od 1932. i JAZU-a od 1934. Djela: Zavjera Petra Šubića-Zrinskoga, bana hrvatskoga (1664–1671) (1898), Kraljevska povelja kojom se Osijek povisuje na stepen slob. i kralj. grada (1909), Crtice iz slavonske povijesti… (1910), Franjevci u Osijeku (1933), Počeci umjetnosti u Osijeku (1935), Nešto malo o našoj Baranji (1940), Agrarni odnosi u Slavoniji (1950).

Citiranje:
Bösendorfer, Josip. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 20. 9. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8912>.