triboluminiscencija (grč. τρίβειν: trljati + luminiscencija), luminiscencija tvari u čvrstome stanju izazvana drobljenjem, lomljenjem, struganjem, grebanjem i sl. Pojavljuje se u mnogim tvarima u krutome stanju, najčešće kod minerala, a svjetlost je posljedica stvaranja suprotnih električnih naboja pri razdvajanju površina i nastanku sitnih električnih izboja.
Jedan od prvih opisa triboluminiscencije, svjetlucanje kristala šećera kad se drobe u mraku, dao je Francis Bacon u djelu Novi organon (1620).
