Ruhani, Hasan (perzijski Ḥasan Rūḥānī [ru:ḥa:n:'], pravo ime Hasan Ferejdun), iranski političar (Sorhe, 12. XI. 1948). Pohađao vjerski seminar u Komu (od 1961), studirao na Sveučilištu u Teheranu (1969), gdje je stekao diplomu prava 1972. Poslije je nastavio studij na Kaledonskom sveučilištu u Glasgowu, gdje je magistrirao (1995) i doktorirao (1999) iz područja ustavnoga prava, s temama o islamskom pravu i iranskom iskustvu. Kao mladi klerik slijedio je ajatolaha Homeinija na početku stvaranja islamskog pokreta, izbjegao je u inozemstvo i pridružio se Homeiniju u Francuskoj. Nakon pobjede islamske revolucije, izabran je u iranski parlament (Medžlis) te se posvetio organizaciji vojske: bio je član Vrhovnoga vijeća obrane (1982–88) i zapovjednik iranskih zračnih snaga (1986–91). Od 1989. član je Vrhovnoga nacionalnoga sigurnosnog vijeća i njegov tajnik (do 2005), od 2000. član Skupštine stručnjaka. Bio je glavni iranski pregovarač s predstavnicima Europske unije iz Velike Britanije, Njemačke i Francuske oko iranske nuklearne tehnologije (2003–05). U lipnju 2013. izabran je za predsjednika Irana, ponovno je izabran u lipnju 2017. Kao predsjednik republike vodio je umjerenu politiku usmjerenu na obnovu gospodarstva i poboljšanje loših odnosa sa zapadnim zemljama. Nastojao je potaknuti veće individualne slobode i pristup informacijama te poboljšati prava žena, što se pokazalo u njegovim govorima, ali i u simbolički važnim postupcima, poput imenovanje Marzije Afham za glasnogovornicu ministarstva vanjskih poslova (poslije imenovana za veleposlanicu). Liberalni kritičari isticali su ograničene dosege njegove politike.
