adaptivna optika, prilagodljiv optički sustav teleskopa, laserskih komunikacijskih sustava i dr. kojim se popravlja zamućenje slike nastalo zbog izmjena putanje svjetlosti u nemirnoj atmosferi.
Adaptivnu optiku osmislio je Horace Welcome Babcock 1953., ali nije ušla u uporabu do napretka računalne tehnologije tijekom 1990-ih. Računalom se, na temelju podataka o poremećajima atmosfere, određuje optimalan oblik savitljivoga zrcala i radi ostvarenja toga oblika upravlja gibanjem većega broja pokretnih elemenata koji se nalaze na poleđini zrcala. Referentni izvor svjetlosti koji omogućuje prikupljanje podataka o poremećajima u atmosferi obično je neka sjajnija zvijezda u vidnome polju teleskopa ili, ako takve nema, laserom stvorena umjetna zvijezda. Adaptivna optika održava izoštrenost slike referentne zvijezde, a time i opažanih objekata manjega sjaja koji su u njezinoj blizini.
Kod reflektora savitljivo zrcalo ujedno je i objektiv, a kod refraktora je adaptivna optika moguća ugradnjom dodatnih zrcala.