Saint-Martin [smaʀt'] (francuski) ili Sint Maarten [sint ma:'rtən] (nizozemski), karipski otok u sjevernom dijelu Malih Antila (otočje Leeward); 87 km². Pretežno je brdovit (do 424 m). Obala je razvedena, s mnogo zaljeva, otočića i grebena. Klima je tropska savanska; srednja je temperatura oko 27 °C. Sjeverni dio otoka (53 km² s 32 358 st., 2020) pripada Francuskoj, a južni (34 km² s 42 938 st., 2023) Nizozemskoj. Službeni su jezici francuski (Saint-Martin) odnosno nizozemski (Sint Martin), a najrašireniji engleski. Glavna je gospodarska grana turizam; kockarnice (igre na automatima). Proizvodnja ruma (Sint Maarten); ribarstvo. Međunarodna je zračna luka (Princess Juliana) u nizozemskom dijelu otoka. Glavni je grad francuskog dijela otoka Marigot (3078 st., 2020), a nizozemskoga Philipsburg (1327 st., 2011). U nizozemskom dijelu novčana je jedinica gulden Nizozemskih Antila, a u francuskome euro. – Otok naseljen Indijancima Arawak otkrio je 1493. Kristof Kolumbo; 1648. podijeljen je između Francuske i Nizozemske (granica je konačno utvrđena 1817). Nizozemski dio bio je pod upravom Nizozemske zapadnoindijske kompanije (1795–1800. zaposjedaju ga Francuzi), od 1814. u sastavu nizozemskih karipskih kolonija, odnosno od 1845. Nizozemskih Antila do 2010. kada postaje autonomna zemlja u sastavu Nizozemske. Francuski dio bio je isprva pod upravom Francuske zapadnoindijske kompanije te katoličkog viteškog reda ivanovaca, od 1665. imao je status kolonije; do 1815. povremeno su ga zaposjedali Nizozemci i Englezi, potom ponovno francuska kolonija pa općina u sastavu prekomorskog departmana Guadeloupe do 2007. kada dobiva status francuske prekomorske zajednice. Teško stradao za tropskoga ciklona (hurricane) 2017.
