Belfast [belfα:'st] (irski Béal Feirste [be:l fε'rštə]), luka i glavni grad Sjeverne Irske, 280 211 st. (2011; 49% katolici, 42% protestanti i drugi kršćani), šire gradsko područje (gradovi Lisburn, Newtownabbey, Bangor i dr.) 595 879 st. (2011). Leži na ušću rijeke Lagan u Sjeverni kanal (North Channel; povezuje Irsko more s otvorenim Atlantikom). Sveučilišta (Queenʼs University, osnovano 1845., i University of Ulster, osnovano 1968), visoke škole i znanstveni zavodi; Ulsterski muzej. Važno je industrijsko i trgovačko središte. Do 1970-ih poznat po proizvodnji lana (od XVIII. st.) i brodogradnji (tankeri); ondje su se u XIX. i početkom XX. st. gradili veliki putnički brodovi (Olympic, Britannic, Titanic i dr.). Industrija zrakoplova, motora, duhanskih prerađevina, prehrambenih i svilenih proizvoda te umjetnih vlakana. Jako je turističko središte (više od sedam milijuna turista na godinu). Na području grada nalazi se zračna luka George Best (otvorena 1983), a 24 km sjeverozapadno od grada međunarodna zračna luka (Belfast International Airport). Velika je trgovačka luka (promet 23,1 milijun tona, 2016., ili 70% ukupnog lučkoga prometa Sjeverne Irske); trajektne veze sa Škotskom (Cairnryan), Engleskom (Liverpool) i otokom Manom (Douglas). – Osnovali su ga 1177. Normani nedaleko od ušća rijeke Lagana (irski Béal Feirste, odatle ime grada). Početkom XIV. st. grad je razoren, a u XVI. st. došao je u posjed Engleza. God. 1613. dobio je gradske povlastice. U Belfast se naseljavaju škotski protestanti i, potkraj XVII. st., protjerani francuski hugenoti. U XVIII. st. raste gospodarski značaj grada, a posebno se razvija industrija lana. Potom je izgrađena i važna luka, a Belfast je postao središte brodograđevne industrije. Od 1845. u njemu djeluje sveučilište. God. 1920. postao je upravno sjedište Sjeverne Irske (Zgrada parlamenta u Stormontu). U II. svjetskom ratu Nijemci su ga teško bombardirali. U XIX. i XX. st., a osobito od 1960-ih, često poprište sukoba između protestantske i katoličke zajednice.
