voltametrija (volt + -metrija) (voltampermetrija), skup elektroanalitičkih tehnika za kvalitativnu i kvantitativnu analizu uzorka kod kojih je signal pobude električni napon, a signal odziva električna struja. Voltametrijska mjerenja provode se u elektrokemijskoj ćeliji, u kojoj se signal pobude nameće između referentne i radne elektrode, a mjeri se struja koja teče između radne elektrode i protuelektrode. Signal pobude funkcija je vremena, i to linearna, stupnjevita, kvadratnovalna ili pulsna, a neke vrste voltametrije koriste i superponirani izmjenični signal (AC-voltametrija). Potencijal se može mijenjati u jednom smjeru ili ciklički (ciklička voltametrija), u jednom ili više ciklusa. Strujni odgovor kao funkcija vremena (voltamogram) daje informaciju o koncentraciji analizirane tvari. Radna elektroda može biti stacionarna (viseća živina elektroda, staklasti ugljik, amalgamske ili metalne elektrode) ili nestacionarna (kapajuća živina elektroda). Osjetljivost voltametrije omogućuje mjerenje koncentracija od 10–9 do 10–12 mol/dm³. Osim u elektroanalitičke svrhe, voltametrijske tehnike rabe se u istraživanju mehanizama elektrokemijskih reakcija u otopini ili u čvrstoj fazi (u tankim ili debelim slojevima na elektrodama, u mikrokristalima i kompozitnim elektrodama izgrađenima od vodljiva materijala s primjesom redoks-aktivne čvrste tvari). U oba slučaja, upotreba mikroelektroda omogućuje tzv. ultrabrzu voltametriju (brzina promjene potencijala i do nekoliko MV/s), kojom se voltametrijski prate događaji na elektrodi unutar vremenskih razdoblja reda veličine nanosekunda.
