vodljivost, fizikalna veličina koja opisuje utjecaj materijala na prijenos električnoga naboja, topline ili magnetskoga polja.
Električna vodljivost (znak G) vodiča od homogenoga materijala duljine l, ploštine poprječnoga presjeka S, dana je izrazom G = γ S/l, gdje je γ električna provodnost materijala; recipročna je vrijednost električnoga otpora; mjerna je jedinica simens (S).
Toplinska vodljivost (znak G) opisuje prijenos topline kroz tvar vođenjem, količnik je toplinskoga toka (ɸ) kroz tvar i temperaturne razlike ΔT između dviju točaka: G = ɸ/ΔT; recipročna je vrijednost toplinskoga otpora; mjerna je jedinica vat po kelvinu (W/K) (→ vođenje).
Magnetska vodljivost (znak Λ) šipke ili žice, ploštine poprječnoga presjeka S i duljine l, dana je izrazom Λ = μ S/l, gdje je μ magnetska permeabilnost; recipročna je vrijednost reluktancije (magnetskoga otpora) magnetskoga kruga; mjerna je jedinica henri (H).
