STRUKE:

viteški redovi

viteški redovi, duhovno-viteške zajednice nastale za križarskih ratova, koje su povezivale pravila redovničkoga života i karitativan rad s oružanom zaštitom hodočasnika i voj. zadaćama, borbom protiv kršć. neprijatelja te, poslije, protiv krivovjeraca. Pripadnici tih redova isprva su osiguravali pratnju hodočasnicima u Svetu zemlju, njegovali bolesnike i brinuli se o ranjenicima, no ubrzo im je gl. dužnost postala obrana svetih mjesta. Prvi takvi redovi nastali su u Palestini i Siriji (ivanovci oko 1070. ili 1099; templari ili hramovci 1119; Njemački viteški red ili teutonci 1189). Na Pirenejskom poluotoku viteški redovi osnivali su se poglavito za borbu protiv Maura (Alcántara 1156; Calatrava 1157; Jakobov red 1167–70; Montesa 1316; Kristov red 1318), a na Baltiku protiv poganskih naroda (Red braće od mača 1202; Dobrinski red 1228). Posebni redovi bili su lazariti ili vitezovi sv. Lazara (utemeljeni potkraj XI. st.), mercedariji (1220) i Kristova milicija (1233) s humanitarnim i karitativnim zadaćama. Viteški redovi u pravilu su obuhvaćali tri skupine članova, vitezove, poslužitelje i klerike, a često su imali pridruženo članstvo i ženske ogranke. Pristupnici su morali polagati prisegu siromaštva, čednosti i poslušnosti, a unutrašnji ustroj bio je strogo hijerarhiziran i centraliziran, što je bilo nužno s obzirom na množinu posjeda i prihoda kojima su s vremenom počeli raspolagati. Na čelu reda stajao je veliki meštar s konventom visokih dužnosnika i gl. kaptolom, a na nižim razinama red se dijelio na provincije, priorate, zapovjedništva (komture) i kuće. Od XIV. st. na poticaj vladarâ nastajali su dijelom potpuno svjetovni, a dijelom crkveni viteški redovi, često radi borbe protiv Osmanlija i heretika te radi poticanja viteških ideala i vrlina među plemstvom. Vladar je kao veliki meštar u red primao samo svoje rođake i pripadnike visokoga plemstva, koje je želio odlikovati za stanovite zasluge. Takvi su se redovi nazivali ordines torquati jer su članovi nosili odlikovanje redovito na lancu oko vrata. U njih se ubrajaju engl. Red podvezice (Order of the Garter, 1348), ugarski Zmajev red (Societas draconis, 1409), burgundski Red zlatnoga runa (Ordre de la Toison d’or, 1430), franc. Red svetoga Mihaela (Ordre de Saint-Michel, 1469) i njem. Red svetoga Jurja (Sankt-Georgsorden, 1469).

Citiranje:
viteški redovi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 29. 1. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=64897>.