Valentinijan I. (latinski Flavius Valentinianus [fla:'wi·us ~ni·a:'nus]), rimski car (Cibalae, danas Vinkovci, 3. VII. 321 – Brigetio, kraj današnjega Komároma u Madžarskoj, 17. XI. 375). Vladao od 364. Svojega brata Valenta imenovao je suvladarom i povjerio mu istočni dio Carstva, a sam je vladao zapadnim dijelom i Ilirikom, izabravši za sjedište Milano. Zaustavio je nekoliko provala barbara (u Galiji, Britaniji i Africi). Umro je u Panoniji, kamo se uputio braniti granicu od upada Sarmatâ i ostalih barbarskih plemena. U unutrašnjoj politici pokušao je poboljšati gospodarstvo i suzbiti podmićivanje. U vjerskim pitanjima bio je vrlo tolerantan.