struka(e):
ilustracija
VAKUUMSKA PUMPA, mehanička lamelna pumpa: 1. usisni otvor, 2. ventil za plinsko opterećenje, 3. otvor za punjenje uljem, 4. izlazni otvor, 5. ispušni ventil, 6. otvor za plinsko opterećenje, 7. ulje, 8. otvor za ispuštanje ulja i nečistoća, 9. stator, 10. rotor, 11. opruga, 12. lamela
ilustracija
VAKUUMSKA PUMPA, vodene sisaljke: 1. voda, 2. priključak na vakuumsku komoru

vakuumska pumpa, pumpa za postizanje i održavanje iznimno niskoga tlaka u vakuumskoj komori. Prema načinu rada vakuumske pumpe dijele se u četiri glavne skupine.

Mehaničke pumpe temelje se na rotaciji radnoga dijela koji periodički zahvaća određeni volumen plina i izbacuje ga iz vakuumske komore. U toj skupini pumpi najučinkovitija je turbomolekularna pumpa, kojom se mogu postići tlakovi do 10–7 Pa.

Mlazne pumpe nemaju pokretnih dijelova, već na temelju podtlaka koji se stvara na mjestu suženja mlaza fluida privlače čestice plina i povlače ih sa sobom do izlaza iz pumpe. Najjednostavnija je vodena sisaljka male učinkovitosti, a najučinkovitija difuzijska pumpa.

Kondenzacijske pumpe koriste pojavu kondenzacije plinova na ohlađenim plohama, obično u posebno oblikovanim posudama (stupicama) u koje se stavlja rashladna tekućina (npr. ukapljeni dušik). Najučinkovitije su kriogene pumpe, kojima se može postići tlak od 10–11 Pa.

Sorpcijske pumpe vežu čestice plina na nekoj plohi, najčešće uz prethodnu ionizaciju (→ ionska stupica). Ionsko-sublimacijska pumpa može postići tlak od 10–9 Pa.

Kako većina pumpi za postizanje visokoga vakuuma počinje djelovati na tlakovima od približno 0,1 Pa, što ovisi o pojavama na kojima se temelji njihov rad, obično se, prije početka rada, za postizanje potrebnoga tlaka primjenjuju dvije ili više pumpi.

Citiranje:

vakuumska pumpa. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://enciklopedija.hr/clanak/vakuumska-pumpa>.