TRAŽI DALJE:
STRUKE:

teror

teror (lat. terror: strah; prijetnja; zastrašujuće djelo), namjerno izazivanje straha stalnom prijetnjom nasiljem ili primjenom nasilja (ubojstva, uhićenja, otmice, ucjene i sl.) radi postizanja određenih političkih ciljeva. Bit terora, u političkom smislu, jest ta da njegove žrtve nisu samo oni koji su stradali nego svi ostali koji žive u stalnom strahu da se to isto može dogoditi i njima, čime se stvara ozračje opće nesigurnosti koje pogoduje nekoj političkoj skupini ili državnoj vlasti u postizanju njezinih ciljeva. Kao politički termin teror se pojavio u doba Francuske revolucije i odnosio se na jakobinsku vlast koja se sustavno i iznimno brutalno odnosila prema političkim protivnicima (tzv. jakobinski teror). Nova vlast smatrala je da će s pomoću terora spriječiti moguću »ugroženost revolucije«, pa su bila dopuštena sva sredstva protiv njezinih protivnika (»kontrarevolucionara«). Nakon 1815. terorom su se (tzv. bijeli teror) služili pristaše restauracije u Francuskoj koji su izvršili pokolj nad pripadnicima Napoleonova režima. Tzv. bijeli teror primjenjivao se i u Rusiji za Listopadske revolucije (1917) i odnosio se na nasilno djelovanje kontrarevolucionara (bjelogardijci). Uspostavom totalitarnih poredaka u XX. st. (boljševizam u SSSR-u i fašizam u Italiji i Njemačkoj) teror je dosegnuo vrhunac. Oba su se oblika totalitarizma temeljila na teroru, čime je vlast uspjela stvoriti poredak straha (strahovlada) kojim je stanovništvo držala u podložnosti, što je bilo presudno za ostvarenje ideoloških i drugih ciljeva. Teror se provodio represijom tajne policije, uspostavom koncentracijskih logora te propagandom i ideološkom indoktrinacijom. Uz svakodnevno nestajanje ljudi (ubojstva, uhićenja, deportacije itd.), propagandom se javno izazivala mržnja protiv cijelih socijalnih i političkih skupina, nacijâ, vjera i društvenih slojeva koji su bili određivani kao neprijatelji. Sličan je sustav preuzet i u državama koje su djelovale prema fašističkomu ili boljševičkomu modelu. Osim terora odozgo (teror službenoga poretka), u novije je doba osobito prisutan teror odozdo kojim se, uporabom tzv. nekonvencionalnih metoda (iznuđivanje, prijetnje, ucjene, otmice, ubojstva i sl.), služe određene skupine i organizacije radi postizanja svojih ciljeva. (→ terorizam)

Citiranje:
teror. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 13. 8. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=60996>.