temperaturne ljestvice, ljestvice u različitim jedinicama temperature, koje se upotrebljavaju na termometrima ili za grafičko prikazivanje termodinamičke i empirijske temperature (→ temperatura; termometar). Kroz povijest je bilo nekoliko temperaturnih ljestvica i njihovih mjernih jedinica. U nas se upotrebljavaju temperaturne ljestvice u Celzijevim stupnjevima (znak °C) ili u kelvinima (znak K). U engleskom govornom području još se upotrebljavaju: Fahrenheitov stupanj (znak °F ili deg) i Rankineov stupanj (znak °R). Više se ne upotrebljava jedinica temperature Réaumurov stupanj (znak °R).
Celzijeva temperaturna ljestvica (Anders Celsius) nastala je 1742. empirijski na termometru sa živom, odabiranjem ledišta vode i standardnoga vrelišta vode za temeljne temperature (čvrste termometrijske točke), te podjelom toga temperaturnog razmaka na stotinu dijelova. Tako je ledištu vode (1745) pridružena vrijednost 0 °C, a standardnomu vrelištu 100 °C, te je jednaka podjela produžena prema višim, a s negativnim predznakom prema nižim temperaturama.
Kelvinova temperaturna ljestvica (William Thomson, lord Kelvin) nastala je na temelju termodinamičkih zakona, pridruživanjem temperaturi trojnoga stanja vode vrijednosti Tt = 273,16 K. Ta je temperatura neznatno (0,01 K) viša od temperature ledišta vode, a može se znatno točnije odrediti. Ljestvica je nastala primjenom Celzijevih stupnjeva za temperaturne raspone, tako da je najniža moguća temperatura u prirodi, apsolutna nula temperature, uzeta za početak ljestvice i označena 0 K. Zato su mjerne jedinice kelvin i Celzijev stupanj jednake (1 K = 1 °C), ali je ista temperatura izražena različitim iznosima u kelvinima i u Celzijevim stupnjevima.
Fahrenheitova temperaturna ljestvica (Daniel Gabriel Fahrenheit) nastala je 1714. empirijski na termometru s alkoholom, odabirom temperature smjese salmijaka (amonijeva klorida) i leda (oko –18 °C) te temperature zdravoga ljudskog tijela (oko 37 °C) za temeljne temperature. Pridružene su im vrijednosti 0 °F i 100 °F, te je takva podjela produžena prema višim, a s negativnim predznakom prema nižim temperaturama. U toj ljestvici ledište vode je na 32 °F, standardno vrelište vode na 212 °F, tzv. sobna temperatura (20 °C) iznosi 68 °F, itd.
Rankineova temperaturna ljestvica (William John Macquorn Rankine) nastala je jednako kao i Kelvinova, s time da je temperaturi trojnoga stanja vode pridružena vrijednost Tt = 491,688 °R. Nastala je primjenom Fahrenheitovih stupnjeva, tako da je apsolutna nula uzeta za početak ljestvice i označena 0 °R. Zato su jedinice Rankineov i Fahrenheitov stupanj jednake (1 °R = 1 °F), ali je ista temperatura izražena različitim iznosima u jednim i u drugim stupnjevima.
Réaumurova temperaturna ljestvica (René Antoine Ferchault de Réaumur) nastala je 1730. empirijski na termometru s mješavinom alkohola i vode, odabiranjem ledišta vode i standardnoga vrelišta vode za temeljne temperature. Za stupanj te ljestvice uzeta je promjena temperature za koju se volumen termometrijske tekućine promijenio za 1‰, pa je ledištu vode pridružena vrijednost 0 °R, a standardnomu vrelištu 80 °R.